„Kad bi vam smrt češće na umu bila, briga bi vas obuzela zbog onog što ja vidim": govorio je Poslanik, a potom nastavio: „Niko od vas neće do kabura biti donesen a da mu on neće reći:'Ja sam kuća neobična. Ja sam kuća samoće. Ja sam kuća prašnjava i blatnjava. Ja sam crvi stanište'.Kad vjernik bude u njega spušten kabur mu rekne:'Dobro došao, bio si mi drag dok si po zemlji hodio. Sad kad si došao vidjet ćeš šta sam ti pripremio'. Proširit će se koliko pogled seže i otvorit će se vrata Dženneta.

Kad kafir ili griješnik spušteni budu, kabur će im reći:' Nema ti dobrodošlice. Nisam te volio dok si zemljom hodio. Sad kad si došao vidjet ćeš šta sam ti pripremio'. Stijesnit će se kabur toliko da će kosti kroz kosti prolaziti. Kabur je bašča od džennetskih bašči ili provalija od provalija vatre". /Tirmizi/. Kakvom kaburu koračaš? Kojim riječima ćeš pri povratku izvoru svom, zemlji, biti dočekan? Riječima dobrodošlice ili pogrdom? Kada bi nam bilo jasno i na umu često da svakim korakom učinjenim, mi postajemo bliži staništu crvi, manje bi grijeha bilo i nesreće manje. Kuća neobična nam je bliža sad, nego minutu prije. Kuća samoće nam je sad bliža nego sat prije. Kuća prašnjava i blatnjava bliža nam je sad nego juče. Ta kuća u koju ćemo sigurno stići može biti prostrana. Može biti kuća užitka i uživanja.

Ne postoji dilema hoćemo li se u kabur useliti. Postoji izbor, kako ćemo tu našu vječnu kuću urediti. „Pokaži nam put Poslaniče, koji vodi do kabura prostranog. Kabura iz kojega ćemo čuti riječi dobrodošlice i osjetiti miris Dženneta kroz otvorena vrata njegova": Ovo Muaz ibn Džebel, Poslanika moli. On s.a.v.s. kaže: „Vjerovati treba i ništa Allahu ravnim smatrati ne smije se. Namaz klanjati, Ramazan postiti, od blagodati podarenih nam dijeliti i ko je mogućan hadždž obaviti". Na vrata svakog dobra kuca onaj ko posti i poruku posta razumije, i ko sadaku dijeli jer ona je tako snažna da grijehe briše kao što voda vatru gasi, a noćni namaz, on vrata kroz koja miris dženneta do nas dopire otvara. „I niko ne zna kakve ih kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju". / Sedžde,17. / Čvrstim korakom, sigurnom mjestu, mjestu prostranom i mirisnom korača onaj koji razumije da je islam više od obreda, da je vjera i izvan džamije. Prostranstvo kabursko će uživati onaj ko bude islam živio, a ne onaj ko sebe muslimanom smatra a djelima svoju vjeru ne potvrđuje. Da si na sigurnom putu, na ispravnom putu da si, znaš. Svako zna, jer svako ko se žrtvuje na putu dobra njemu je na umu čas odlaska sa ovoga svijeta. Ta žrtva na putu dobra zove se džihad. On se vodi sa samim sobom, kako bi se obuzdale strasti i prohtjevi. On se vodi protiv šejtana, kako bi se na ispravnom putu održali.

Džihad je rat sa prokletnikom, šejtanom. Sami se penjemo stazom uspjeha ali i sami sebe u tjeskobni kabur, u provaliju vatrenu rušimo. Poslanik je Muazu rekao da sva čovjekova nastojanja da do prostranog i mirisnog kabura dođe može uništiti on sam. „Zar će išta drugo ljude baciti u Džehennem do ono što zarade jezikom svojim"? /Tirmizi/. Ebu Musa r.a. veli: „ Pitao sam Poslanika, ko je najbolji musliman"? Reče mi: „Onaj od čijeg jezika i ruku su mirni drugi muslimani"./Mutefekun alejhi/. Kad melek smrti, koji je za nas zadužen, dušu našu uzme, porodica, rodbina, komšije ili za to zadužene institucije pobrinut će se da naše tijelo zbrinu. Da ga u kabur spreme jer to tijelo bez duše nema vrijednost nikakvu. Kad nam oči ovaj svijet gledati prestanu, naći će se ko će nas okupati i u smrtnu odjeću obući. Naći će se ko će nam kabur iskopati, tabut napraviti, do kabura donijeti, u njega spustiti i zagrnuti.

Mudrost jedna veli: „Ne pripremaj kabur za sebe, već sebe za kabur". Kabur će nam pripremiti drugi i posve je nebitno gdje je taj kabur. Urediti nam ga ne može niko do mi. Vjerovanjem sebi dobrodošlicu u njega obezbijedimo. Namazom, postom, sadakom, prostranim ga učinimo. Dobrim djelima, borbom sa sobom i protiv prokletnika ga ukrasimo. Riječ je ta koja uprkos našim nastojanjima, sedždama našim, kabur može stijesniti i teškim mjestom za život učiniti. O ružnoj riječi je riječ. Zato kad o smrti mislimo, kad pokraj kabura prolazimo, nek nam je na umu da sve naše namaze i sve dane posta i sva djela dobra, ružna riječ upropastiti može. Pomisao na smrt i na kuću vječnu nek nas odvraća od psovke, laži, riječi koja smutnju izaziva i ogovaranja. Ebu Seid el Hudri r.a. kaže: „Poslanik je rekao: „Kada čovjek osvane, svi organi jezik preklinju, boj se Allaha govore, mi smo taoci tvoji. Ako se ponašaš pravilno i nama će biti dobro, a ako krivo govoriš i griješiš i nas u propast vodiš". /Tirmizi/. Uzvišeni Bože, pomozi nam da sigurnim korakom ka prostranom i mirisnom kaburu koračamo.Amin!

Gradska džamija Zavidovići.
06.12.2013.god.
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.